Kako stići do Krfa – da li rentirati auto?
Let iz Niša – najbrži način da stignete na Krf
Krf je jedno od onih grčkih ostrva koje vam je lako dostupno ako putujete u sezoni. Ryanair leti iz Niša direktno do Krfa, od maja do oktobra, a let traje manje od sat vremena. Pasoška kontrola može da deluje duže od samog leta. Avionske karte su dosta pristupačne, nas je povratna karta za dvoje koštala sto evra. Kada se uzme u obzir cena avio karte, prtljaga, rentiranja auta i benzin na ostrvu, opet bude jeftinije nego da sam autom išao iz Niša. A da ne govorim o vožnji od devet sati.
Rent-a-car na Krfu – iskustvo i preporuka
Naša ideja je bila da vidimo što više plaža i mesta na ostrvu, pa smo odmah odlučili da iznajmimo automobil. Prvo smo potražili auto preko platforme Rentalcars.com, ali nismo našli odgovarajuću ponudu. Na kraju smo direktno kontaktirali lokalnu agenciju michaliscarhire.com.
Dogovor je postignut preko emaila, a vozač nas je sačekao odmah na izlazu iz aerodromske zgrade. Preuzimanje vozila je bilo brzo i jednostavno – platili smo puno osiguranje, dobili uputstva za povratak i sve ostalo rešavali preko WhatsAppa.
Kako je naš povratni let bio rano ujutru, ljubazno su nam objasnili gde da ostavimo automobil na dan polaska. Ukratko – sve je bilo bez greške. Topla preporuka za ovu agenciju.
Gde odsedati na Krfu?
Kada imate rentiran auto, lokacija smeštaja nije ograničavajući faktor, jer svuda možete stići brzo i lako. Mi smo se odlučili za Benitses, simpatično mestašce jugoistočno od grada Kerkire.
Smeštaj smo rezervisali u kompleksu Passas Mare, i slobodno možemo reći da je prevazišao sva očekivanja. Iako smo stigli rano, dozvoljeno nam je da koristimo bazen i svlačionicu. Apartman je bio spreman već u podne, tri sata ranije nego što je naznačeno na Bookingu. Apartman je prostran, besprekorno čist, sa svim potrebnim sadržajima (frižider, ringla, pegla, daska, fen, sef…). Čišćen je svakog dana, uključujući i sudove koji su se zatekli u sudoperi, zaista nešto što nismo viđali u Grčkoj. Osoblje je izuzetno prijatno, ljubazno i predusretljivo.
Iskreno – retko kada ovako detaljno pišem o nekom smeštaju, ali ovde smo se osećali kao gosti, ne samo kao klijenti. Ovakva usluga zaslužuje svaku preporuku.
Na našem drugom letovanju na Krfu želeli smo da promenimo bazu, ali ne i ono što nam je prošlog puta bilo najlepše. Gardenos plaža ostala je naš apsolutni favorit, pa smo ovog puta odlučili da se smestimo u njenoj blizini i da nekoliko dana jednostavno usporimo. Bez svakodnevnog jurcanja po ostrvu, bez traženja parkinga i sa plažom na nekoliko minuta od apartmana.
Smeštaj smo pronašli u apartmanima Mamas Reas. Lokacija se pokazala kao pun pogodak. Do Gardenosa je bilo svega desetak minuta lagane šetnje. Ujutru bismo krenuli peške, sa stvarima za plažu, a posle celog dana provedenog uz more vraćali se istim putem. Upravo je to bio jedan od razloga zbog kojih smo želeli da budemo ovde.
Mamas Reas nas nije oduševio kao Passas Mare, u kojem smo bili tokom prvog boravka na Krfu. Ipak, apartman je bio čist, prostran i sasvim prijatan za boravak. Nije imao onaj „ovo je bolje nego što smo očekivali“ efekat koji smo imali prethodnog puta, ali nam je pružio ono što nam je bilo najvažnije – mir, prostor i Gardenos na desetak minuta od vrata.
A kada već znate da vas jedna od najlepših plaža na ostrvu čeka na kraju kratke šetnje, neke druge stvari postanu mnogo manje važne.
Putevi na Krfu
Ako bih morao da izdvojim jednu ozbiljnu zamerku Krfu, to bi svakako bili putevi, posebno oni u okolini glavnog grada. Infrastruktura je ispod proseka, a gužve su česte i naporne. Iako se neka udaljenost čini malom na mapi, realnost je drugačija. Putovanje od desetak kilometara može da traje i po pola sata, pa i duže.
Glavni problem je što postoji praktično samo jedan put koji povezuje naselja, i to prilično uzak. Vožnja je spora, preticanje gotovo nemoguće, a ako se zadesite iza autobusa naoružajte se strpljenjem. Autobusi staju na samom putu jer nema proširenja, pa saobraćaj bukvalno stane dok se putnici ukrcavaju i iskrcavaju.

Nama je tokom prvog letovanja vožnja od Benicesa do Ipsosa, udaljenog svega oko 25 kilometara, trajala skoro sat vremena. Zbog toga smo tada odlučili da sever i severozapad ostrva ostavimo za neki naredni dolazak. Jug nam je, međutim, ponudio dovoljno toga da nam odluka nije teško pala – predivne plaže, manje vožnje i mogućnost da dan provedemo bez nervoze za volanom.
I kada smo se drugi put vratili na Krf, jug nas je ponovo privukao sebi. Ovoga puta već smo znali šta želimo. Posećivali smo neke od poznatih plaža, ali nismo se vezivali za jednu stranu ostrva. Kada bi vetar na zapadnoj obali pojačao talase, jednostavno bismo seli u automobil i prebacili se na istočnu stranu.
Saobraćaj i putevi na samom jugu ostrva pokazali su se mnogo prijatnijim za vožnju nego oni oko Kerkyre. Nema onog osećaja da vam kratka razdaljina na mapi može pretvoriti vožnju u celodnevni izlet. Za relativno kratko vreme mogli smo da stignemo do plaže koju smo tog dana izabrali, a ostatak dana ostane za kupanje, šetnju i uživanje.
Možda smo upravo zato drugi put još više uživali u jugu Krfa. Nismo pokušavali da obiđemo sve. Birali smo plažu prema vremenu, vetru i raspoloženju tog dana – i pustili da ostrvo samo odredi tempo.
Plaže na Krfu
Ovde neću da pravim kategorizaciju koja je plaža najlepša, jer su sve koje smo posetili bile lepe. Retko kada nas je neko ostrvo ovako osvojilo na prvu. Lefkada jeste naša prva ljubav, ali je Krf nešto specijalno. Za sedam dana na ostrvu, posetili smo pet plaža.
Gradske plaže u Benicesu
Prvog dana, posle ulaska u sobu rešili smo da se rashladimo u moru. U Grčkoj, kao i u Srbiji u to vreme, trajale su tropske vrućine sa temperaturama blizu 40 C. Ne sećam se kada sam ušao u toplije more. Mislim da je samo na našem letovanju na Zakintosu, pre oluje, bilo tako toplo. Plaže u Benicesu su šljunkovite. Ulaz je zbog toga nezgodan i preporučujem korišćenje patika za vodu. U vodi ima dosta velikog kamenja, stoga oprez.
Plaža Glyfada
Na zapadu ostrva nalazi se jedna od najpopularnijih plaža, Glyfada. Plaža je peščana, ulazak postepen a more čisto. Jedina mana je velika gužva i galama, ali je to cena popularnosti. Ležaljke su skuplje nego na drugim mestima koje smo posetili, 20 evra set. Ovde smo se ludo zabavljali sa prijateljima iz Connection dance studia, Tinom i Dušanom.
Plaža Issos
Ova plaža se nalazi na jugozapadu ostrva, na pola sata vožnje od Benicesa. Vrlo je specifična, jer se nalazi između mora i Korission lagune. Velike pešćane dine razdvajaju ove vodene mase. Plaža je duga, pešćana a ulazak postepen. Postoje ležaljke sa suncobranima, set košta 15 evra. Voda je prelepa, čista i topla, jer je voda plitka. Ovo je dobra opcija za porodice sa malom decom, postoji i igraonica na vodi.
Jedna zanimljivost za ovu plažu je da se na njoj snimali kadrovi Džejms Bond filma “Samo za tvoje oči” iz 1981. godine.
Plaža Marathias
Jugoistočno u odnosu na plažu Issos nalazi je još jedna lepa pešćana plaža, Maratias. Ona je manja od Issosa i ima više barova. Ova plaža je bolja za mlade koji žele provod. Postoji deo sa ležaljkama kao i slobodni deo plaže. Mi smo se smestili u Karma beach baru. Ležaljke su bile 15 evra. Kafić je lepo sređen, kafa i kokteli su dobri a muzika zaokružuje morsko uživanje. Zalazak sunca je bio spektakularan.
Plaža Santa Barbara
Santa Barbara se praktično nadovezuje na Maratias, pa je granicu između dve plaže na prvi pogled teško i primetiti. Kao i Maratias, ima široku peščanu obalu i postepen ulazak u more, zbog čega je prijatna za duže kupanje i opušten dan na plaži. Cene ležaljki su 15 evra kao i na Maratiasu.
Za razliku od Maratiasa, ovde je izbor taverni znatno veći. Plaža ima življu atmosferu i više mogućnosti da se napravi pauza za ručak ili kafu, pa je dobar izbor ako vam je važno da vam sve bude nadohvat ruke.
Obe plaže imaju još jedan adut koji ne treba propustiti – spektakularne zalaske sunca. Ako imate sreće i nebo na zapadu bude prošarano oblacima, očekuju vas neki od najspektakularnijih prizora koje priroda može da ponudi. Hiljade nijansi crvene, žute i plave prelivaju se po nebu, stvarajući prizor od kojeg je teško odvojiti pogled. Možete samo da stojite, gledate i čekate da poslednji tragovi svetlosti nestanu iza horizonta.
Plaža Barbati
Ova plaža se nalazi na istoku ostrva, severnije od glavnog grada Kerkire. Ipsos, mesto koje se dosta nudi u našim agencijama je blizu. Za razliku od plaža koje se nalaze na jugozapadu ostrva, Barbati je šljunkovita pa je ulaz malo teži. Ima dosta beach barova, kod kojih su ležaljke 15 evra. Samo smo na jednom imali situaciju da traže po 7.5 evra za svaku ležaljku i suncobran.
Plaža Bouka
Bouka se nalazi na jugoistočnom delu ostrva, na samom ušću reke Lefkimi. Do nje smo stigli jednog dana kada je na zapadnoj obali duvao jak vetar, pa je jugoistočna strana bila logičan izbor. Ispostavilo se da je odluka bila odlična.
Iako se plaža nalazi na ušću reke, to se uopšte ne oseća po temperaturi mora. Bouka je peščana, sa velikim plićakom, a voda je, kao i na drugim plažama ovog dela ostrva, prijatno topla. Tek kada se udaljite prema bovama i dođete do veće dubine, pojavljuju se podvodne trave. Nama su, naročito kada zaplivate malo dalje od obale, delovale pomalo jezivo i davale sasvim drugačiji osećaj nego plivanje u čistom plićaku.
Na samoj plaži nalazi se beach bar koji nas je posebno prijatno iznenadio. Kafa je odlična, muzika dobra, a tu je i Wi-Fi, što ga čini odličnim mestom za nekoliko sati opuštanja uz more.
Kada smo mi bili tamo, sredinom septembra, ležaljke se nisu posebno naplaćivale. Bilo je potrebno samo da se konzumira najmanje 5 evra po osobi, što je bilo jedino mesto na kojem tokom ovog letovanja nismo imali klasičnu naplatu ležaljki.
Plaža Gardenos
Na kraju dolazimo do nama najdraže plaže, smeštene na samom jugozapadu ostrva. Ova prostrana peščana oaza, dugačka oko dva kilometra i široka 25 metara, pruža mir i tišinu kakvu nismo pronašli ni na jednoj drugoj plaži. Suncobrani ovde koštaju 10 evra, ali su znatno veći od onih na ostalim mestima, pa zaista pružaju pravu zaštitu od sunca tokom najtoplijeg dela dana. U neposrednoj blizini nalaze se i odlične taverne sa lokalnim specijalitetima. Plaža nas je toliko osvojila da smo joj se vratili i narednog dana.
Kerkyra (glavni grad Krfa)
Kerkyra ima bogatu i slojevitu istoriju. Bio je pod vlašću Grka, Rimljana, Vizantinaca, Mlečana, Francuza i Britanaca, pre nego što je 1864. godine pripao Grčkoj. Ova raznovrsna uprava ostavila je dubok trag u arhitekturi, kulturi i svakodnevnom životu. Njegova stara jezgra nalazi se pod zaštitom UNESCO-a. Uske ulice, šarmantni trgovi i venecijanske zgrade čine ga jednim od najlepših gradova u Grčkoj. Mi smo oduševljeni gradom i jedva čekamo da ga opet vidimo.
Srpska kuća na Krfu
Za Srbe, Krf nije samo još jedno turističko ostrvo u Jonskom moru. Krf je simbol stradanja, prkosa, istrajnosti i konačne pobede. Tokom Velikog rata, nakon povlačenja preko Albanije u zimu 1915/16. godine, srpska vojska je na ovom ostrvu pronašla spas, ali i novu snagu za povratak u otadžbinu.
Na Krfu je osnovana bolnica, vojska se oporavljala, formirane su nove jedinice. Ovde je i doneta odluka o proboju Solunskog fronta, što će kasnije dovesti do oslobođenja Srbije.
Srpska kuća u gradu Krfu (poznata i kao Srpski muzej) čuva uspomenu na taj epski podvig. Kustos muzeja, Ljubomir Saramandić, često ističe da „nikada u istoriji jedan narod nije učinio takav podvig“, podvig koji nije plod mita, već istorijske stvarnosti.
Dok svetski muzeji veličaju romantičnu predstavu Napoleona na slici „Napoleon prelazi Alpe“, srpska vojska je bez pompe i konja, bez topova i zlatnih epoleta, zaista prešla „svoje Alpe“, albanske gudure, sneg, glad i smrt. I preživela.
Zato Krf za nas nije samo mesto odmora, već i mesto tihe zahvalnosti. Da bismo razumeli cenu slobode koju danas često uzimamo zdravo za gotovo Krf mora ostati u sećanju.
Ostrvo Vido
Zbog nedostatka mesta na Krfu, teško ranjeni i oboleli vojnici prebačeni su na ostrvo Vido, koje je tada imalo tek nekoliko objekata. Vido je postao velika bolnica na otvorenom. Kako nije bilo mesta za sahranjivanje, mnogi koji su umrli od rana, iscrpljenosti i tifusa sahranjeni su u moru oko ostrva. Veruje se da je oko 5.000 srpskih vojnika položeno u more. To je postalo poznato kao „Plava grobnica”, po istoimenoj pesmi Milutina Bojića.
Na ostrvu Vido se danas nalazi mauzolej srpskim vojnicima, podignut 1938. godine zalaganjem jugoslovenske države i kralja Aleksandra I Karađorđevića. U neposrednoj blizini, u moru, postoji spomenik „Plava grobnica“ koji su 1933. podigli Grci, kao izraz zahvalnosti i poštovanja prema srpskim vojnicima.
Prošlo je trideset godina od kada sam sa srednjom školom posetio ovo sveto mesto. Sećam se te posete kao da je juče bila. Ostrvo Vido nas uči da čak i u najcrnjim danima ne smemo izgubiti nadu. Na svim fotografijama i pismima iz tog vremena vidi se umor, ali nigde očajanje. Pogledi su im umorni, ali odlučni. Želja da se vrate na svoja ognjišta bila je jača od bolesti, gladi, bola i smrti. Verovali su u povratak, čak i kada je sve izgledalo izgubljeno. I taj prkos, ta vera — opstala je.
Zahvaljujući njima, i mi postojimo danas. Večna slava onima koji nisu dočekali dan povratka. Možda za nas ostaju bezimeni, ali njihova žrtva nije zaboravljena. Utkana je u svaki naš dan, u svaki slobodan korak, u svaku reč izgovorenu na jeziku za koji su dali život.
Janis Janulis
Grci su dočekali srpske vojnike sa empatijom i ljubavlju, deleći s njima ono malo hrane što su imali. Srpski narod do danas gaji duboko poštovanje prema grčkom narodu, posebno stanovnicima Krfa, zbog pomoći i gostoprimstva u najtežim trenucima istorije.
Janis Janulis je bio jedan od tih dobrotvora. Janis je živeo u selu Agios Mateos na Krfu, gde je 1916. godine, kada je srpska vojska nakon Albanske golgote stigla na Krf, dozvolio da se na njegovom imanju postavi vojni logor za odmor i lečenje ratnika Drinske divizije. Na njegovoj njivi sahranjeno je 560 srpskih vojnika koji su podlegli iscrpljenosti. Kasnije su njihovi posmrtni ostaci ekshumirani i preneseni na ostrvo Vido. Janis je zaveštao da se ta parcela više nikada ne obrađuje iz poštovanja prema palim herojima. Srpski vojnici su mu na toj zemlji podigli spomenik, koji je svečano otkrio regent Aleksandar Karađorđević 17. maja 1916. godine. Grad Niš je 2010. godine jednu svoju ulicu nazvao po njemu.
Krf u srcu
Krf je mesto koje sam zavoleo i kojem želim da se uvek vraćam.
Nadam se da će avio-linija iz Niša do Krfa opstati i u godinama koje dolaze. Još više bih voleo da letovi jednog dana budu dostupni tokom cele godine, jer Krf nije samo letnja destinacija. Njegove lepote ne nestaju sa poslednjim letnjim danima. Samo menjaju oblik kroz godišnja doba, a svako od njih ostrvu daje neku novu priču.
Ipak, više od plavetnila mora, prelepih plaža i venecijanske arhitekture, mene su impresionirali ljudi. Njihova toplina, osmeh i vedar duh stvaraju posebnu atmosferu oko ostrva. Nešto zbog čega se na Krfu osećate dobrodošlo, prihvaćeno i opušteno. Kao da ste tu već bili.
I zato, kada dođe vreme za povratak, uvek ostane osećaj da je bilo premalo.
Makar jedan dan više.
Bar još jedan sat.







